Pročitaj poglede, uhvati pokrete... sastavi krajeve iscijepanih poruka, potraži svoj savršeni dan u nesavršenom svijetu!
To može biti svaki dan. Dan koji izabereš da bude poseban. Dan koji ti se desi neplanirano. Taj dan može biti pozitivan ili negativan, ali ga pamtiš po nečemu što se ne dešava svaki dan. Dan kao početak ili kraj. Ili jednostavno trenutak koji ostane neizbrisiv u sjećanju.
Gledajući formalno, moje slike imaju osobine dnevnika i foto-albuma. Skice koje su im prethodile nastale su spajanjem osobnih tekstova iz dnevnika, događaji koji su povezani sa fotografijom iz albuma. One jesu autobiografske, ali odnose se i na događaje iz svakodnevnog života.
Okomito izrezane stranice ispisanog teksta, isprepletene u svim smjerovima uokolo sadržaja i scena, to su misli koje izlaskom na papir stvaraju red, oslobađaju se konfuzije, kaosa i svakodnevnih informacija .
Tekst se pojavljuje kao suplement i odsječak letrističke poetike koja je svoju afirmaciju imala u doba pop-arta i ranog konceptualizma. Za razliku od procesa nastanka skica, konačna funkcija slova na slikama nije opisivanje, ona su tu kao simbol misli koje nam u jednom
trenutku prođu kroz glavu kada pogledamo jednu sliku, jedan objekt, jednu pojavu. Slova sugeriraju kritiku, preispitivanje, analiziranje pojedinih događaja i kontemplaciju.
Umjesto automatskih, nekontroliranih, nepročišćenih i negativnih emocija u jednom djelu, težim prema čistoći, jasnoći, razgovijetnosti i optimizmu kojim jedna slika treba «zračiti» na okolinu. To ne znači da treba slikati samo «lijepo», već i surovu, hladnu i mnogo puta mračnu stvarnost pretvoriti u pozitivnu i prihvatljivu, ubaciti je kroz filter, reciklirati, pročistiti. Zbog toga sam se približila formi reducirane fotografije figura, bez suvišnog toniranja boje da bi se izbjegla svaka iluzija prostora, iluzija stvarnosti.
Prostor je sačinjen od spajanja različitih elemenata i odnosa boja. Sliku gradim postupno, sloj po sloj. Želim da konačni rezultat bude vizualno jasna i psihološki upečatljiva slika. Slike čine dva segmenta: sinteza i analiza. Sintezom spajam različite likovne elemente: 1. računalno obrađenu fotografiju, odnosno reducirane figure ljudi, 2. slova, 3. kolorističke, geometrijske oblike koji sačinjavaju međuprostor. Analizom pojednostavljujem oblike, tonove svodim na plohe i dajem slici pročišćenu formu.
Moja ideja o umjetnosti bliska je geometrijskoj apstrakciji, umjetnost vizualnog i likovnog oblikovanja zasnovana na konstruiranju geometrijskih oblika i struktura. Le Corbusier i A. Ozenfant objavili su puristički manifest u kojem pišu da umjetničko djelo budućnosti ne treba biti slučajno, impresionističko, neorgansko, slikovito, već naprotiv,
da izražava onaj stalni faktor u prirodi: jasnost, preciznost, vjernost «konceptu». Purizam nije napustio predmet, on je bio ideal stila ili tehnike, purifikacija motiva kao takvog. Djela iz konstruktivističke faze W. Kandinskog zasnovana su na mišljenju da se u slikarstvu upotrebljava jezik precizan kao matematika, da se, najbolje što se može prema svojim tehničkim sposobnostima, izraze osjećaji koji se moraju osloboditi onog što je osobno i neprecizno. Ideja mora nositi dio umjetnikove osobnosti. Onoliko koliko je umjetnik sam uvjeren u svoju istinu (ideju) toliko je duboko unosi u svoje djelo. Slika je kao ogledalo. Dok ga gledamo trebamo imati kristalno jasan pogled inače nas neće u potpunosti odrazit. Dok se gledamo u ogledalo
nikad ne posumnjamo u naš vlastiti odraz. Osim objektivne slike našeg odraza, vidimo i subjektivno stanje našeg duha, na izrazu lica. Ali unatoč razlikama, to uvijek ostaje naš odraz u ogledalu i u njega ne sumnjamo. Tako je i sa umjetničkim djelom. Bez obzira radilo se o: autoportretu ili portretu; figuraciji ili apstrakciji, ono mora u potpunosti sadržavati umjetnikov karakter i on u svoj odraz u tom djelu ne smije posumnjati. Tek tada umjetnik može reći da je djelo uspjelo.
