|  Slikarstvo mlade zagrebačke umjetnice Diane Šimek moguće je, štoviše i poželjno, promatrati na dvije osnovne razine: formalno- problemskoj i značenjsko-simboličkoj. Obje su, naime, izuzetno važne za formiranje i cjelovito doživljavanje slikaričinih poetskih nagnuća što uvijek izviru iz postojanih i jasno uobličenih estetskih odnosno etičkih stavova. U formalno-problemskom smislu autorica propituje mogućnosti i izazove što se postavljaju pred klasični medij slikarstva u vremenu kada uz njega koegzistiraju mnogi, tehnološki znatno suvremeniji oblici dvodimenzionalnog likovnog izražavanja. Računalni programi pomoću kojih je moguće «slikati» na zaslonu i potom takve  uratke po želji kvalitetno isprintati na papiru ili platnu, samo su najnoviji od njih. Prije toga postojale su, dakako, još i fotografija i filmska projekcija. Svi pobrojani mediji snažno su utjecali na promjene u percipiranju slikarstva, dajući mu novi smisao i uvjetujući posve drugačiju stvaralačku logiku. Nadovezujući se na takve pojave, Diana slikarski reinterpretira vizualne senzacije što izvorno nastaju na zaslonu njezinog računala. Pojednostavljeno rečeno, prizore koje najprije realizira kompjuterski, umjetnica koristi kao slikarski motiv za svoje akrilike na platnu. U prošlosti slikari su izrađivali portrete, mrtve prirode ili pejzaže, a Diana danas slika apstraktne, kompjuterski generirane oblike. Pri ovakvim postupcima najveću pažnju, posve logično, posvećuje koloritu. Kod  većine slika, naime, nije teško osjetiti zanimljivu transformaciju izvorno izvedenih «samosvijetlećih» boja sa zaslona u svoje inačice naslikane u tehnici akrilika. Ali, Dianino slikarstvo posjeduje i svoju naglašeno značenjsko-simboličku komponentu. Ona je nedvosmisleno iskazana u samim nazivima kao što su «Genetski modificirana životinja», «Ljudski klonovi» ili «Ekološki sustav». Odabir kolorita i tretiranje oblika, međutim, također će, bez ikakve verbalne pomoći, na dojmljiv način asocirati na «sadržaje» slika. Umjetnica u cijelosti i na likovno jasan način odašilje univerzalne poruke o opasnostima i mogućim zastranjenjima suvremenog društva, u kojem se impresivna znanstvena dostignuća nerijetko pogrešno usmjeravaju te koriste za krajnje dvojbene postupke i ciljeve. Sagledane u ovakvom kontekstu, Dianine slike nadilaze svoju atraktivnu i oku ugodnu formalno-dekorativnu pojavnost, poprimajući znatno dublja i složenija značenja nad kojima bi se svi mi itekako trebali zamisliti.
Vanja Babić
| 
