DIANA ŠIMEK-AKADEMSKI SLIKAR-AKRIL NA PLATNU-LIKOVNE RADIONICE-PODUKE CRTANJA I SLIKANJA-PRIPREME ZA ŠKOLU PRIMIJENJENE UMJETNOSTI I DIZAJNA
MENU
O meni
Galerija
Izložbe
O radu
Novosti
Kontakt
Pulfer 21
Stribor PhotoArt
 RSS - Favorites
 English

Upišite traženi pojam


DIANA ŠIMEK-AKADEMSKI SLIKAR-AKRIL NA PLATNU-ILUSTRACIJA-ANIMACIJA-LIKOVNE RADIONICE-PODUKE CRTANJA I SLIKANJA-PRIPREME ZA ŠKOLU PRIMIJENJENE UMJETNOSTI I AKADEMIJU LIKOVNIH UMJETNOSTI-PROFESIONALNO FOTOGRAFIRANJE

19.10.2006. Galerija Kristofor Stanković, Zagreb – Muško tijelo

 
Mlada zagrebačka slikarica Diana Šimek predstavlja se publici prvom od tri zamišljene i djelomično pripremljene izložbe proistekle iz promatranja, studiranja i analiziranja te slikanja muškog i ženskog – zasebno i naposljetku zajedno – nagog tijela, preciznije akta. Prvi ciklus slika odsanjanog triptiha posvećen je muškom aktu što je s obzirom na dob i spol umjetnice i dosada u nekim njezinim djelima  prisutnu  djelomično prikrivenu seksualnost (Neobičan dan, Ples) vrlo važno jer tu pritajenu i uglavnom neizravnu erotsku komponentu doživljavamo kao svojevrsnu konstantu umjetničina izraza ovdje ostvarenu kroz iluzijsku privlačnost suprotnosti, odnosno gotovo pigmalionski slikanog muškog objekta nutarnje ženske fantazije. Iako danas slikati akt u akademskim pozama izgleda anakrono, autorica kroz sintetsku tehnološki filtriranu sliku privodi duhu ovog već podosta High-Tech strukturiranog vremena. Naime ono što smo nekad pozicionirali kao akademizam – primarni izvor antička skulptura – i što se vježba na prvoj godini Akademije autorica izvlači iz prvotnog okoliša i već spomenutom digitalnom preradom kroz današnju prizmu obožavanja kulta tijela i tjelesnosti potiranjem suprotnih predznaka artikulira posve suvremeno. Njezin Kuros  nije klasično idealiziran a nije ni porno-macho-nabildani tip muškarca. Ali poze modela jesu klasične i preuzete su iz povijesti fotografskog akta, čiji su ih autori modificirano opet preuzeli iz povijesti lijepih umjetnosti tako da je mreža poticaja višeslojno strukturirana. Prema tim
izvorima autorica komponira i svoj model što je vidljivo i u pažljivo aranžiranoj scenografiji mekih tkanina. Riječ je zapravo o ljepoti muškog tijela – kako ga vidi i doživljava umjetnica – o istraživanju suspregnute napetosti, dinamici zaustavljenog pokreta, istezanja, savitljivosti i skladu svih elemenata figure ostvarene stupnjevanjem i kontrastiranjem svjetlosti i obojenih sjena već prije usvojenog i razrađenog infracrvenog oslikavanja koje sugerira toplinu ljudskog tijela. To je put prirodnog oslobođenja ostvaren umjetnim sredstvima. Uz to poput geometrijskih žarišta autorica pridodaje simbol kruga u obliku CD-nosača što sugerira nevidljivu žensku prisutnost u prizoru jer još od Vilendorfske Venere sve okruglo, zaobljeno i meko je žensko, a ovdje zapravo oštro, apstraktno ornametnirano i hladno što dodatno naglašuje sadašnji trenutak. Ogolivši i impostirajući svoj model u različite poze, autorica zapravo, ogoljuje sebe i svoj odnos prema seksualnosti koja na ovim slikama izgleda suzdržano, lijepo i nenametljivo.
         
Željko Marciuš
  
                           

►  Izložbe  - Tuesday, January 8, 2008
  |   Print   |   Home

Design & Hosting: Poslovni forum  


dianasimek.zg@gmail.com