21.12. 2008. Galerija Prica, Samobor- I. trijenale hrvatskog autoportreta

Izdvojeno iz kataloga, piše Guido Quien: Od 1963. godine do kraja života Klement Lukin sakupio je zbirku od oko 2000 umjetnina, od kojih je oko 1 600 autoportreta. Uglavnom to su djela manjih dimenzija, većinom slikarska, uz manji broj kiparskih ostvarenja. U zbirku Lukin ušli su umjetnici različitih generacija i različitih izraza. Ti autoportreti trag su određenih umjetničkih osobnosti kao što, u određenoj mjeri, reflektiraju događanja na hrvatskoj likovnoj sceni prošlog stoljeća.

Zbirka Lukin sadrži niz velikih imena hrvatske umjetnosti, okupljenih oko jedne teme. U množini tih portretnih minijatura, vrlo lako ćemo zapaziti svojstvenu Tartaglinu siluetu, autoportret sažet do jasnog znaka. Ivo Šebalj često je slikao ljudski lik, pa tako i svoj. Pojavne oblike razgolićavao je do unutarnjeg značenja. Šebaljeva analitička i materička strast očita je i na ovdje izloženom autoportretu. Ljubo Ivančić često je ponirao u vlastitu pojavnost. Dapače čitavo njegovo slikarstvo nosi obilježje autoanalitičnosti. U ovoj prilici evociram Ivančićevu izložbu koju sam 1985. godine, postavio u Splitu: „Autoportret, slike i kipovi“. Osobitu zanimljivost te izložbe činili su kipareni autoportreti, koje je slikar tada izložio prvi puta. Svi su bili izražajni u svojstvenoj karakterizaciji, a opet svaki različit. Umjetnik je, vidjeli smo, izlistao niz stanja svoje nutrine. I ovdje izloženo ulje na tvrdoj podlozi lesonita kazuje Ivančićevo traženje dubljeg ja.

Treba napomenuti i to, da se u zbirci Lukin čuvaju i djela umjetnika koji su nas rano ili prerano napustili. Divor Žilić bio je slikar egzistencijalne zapitnosti i bezimene ljude smještao u pusti okoliš, pojavno je pretakao u pojmovno. Volio je tehniku pastela koja mu je omogućavala nijansirane svijetlosne prijelaze. Žilićev autoportret u zbirci Lukin, u dramatičnim odnosima svjetla i sjene, djelo je mračne slutnje. Anina Lasta Budor uz svoj je portret na koricama kataloga izložbe napisala: Dragom g. Lukinu...“  A gospodin Lukin je jednako cijenio i pažljivo čuvao svaku bilješku i djelo koje bi ušlo u njegovu zbirku. Nije volio odgovarati na pitanje koji mu je rad najdraži, a niti govoriti o njegovoj materijalnoj vrijednosti. I ovaj izbor svjedoči da je znao prepoznati zasebne vrijednosti pojedinih autora, bez obzira na mjeru njihove javne afirmacije. Čini se da tom apotekaru po struci nije bila strana kemija ljudske duše.

Više je razloga postavljanja izložbe autoportreta iz zbirke Lukin u Samoboru, te istodobno vezivanje uz I. Trijenale hrvatskog autoportreta. Klement Lukin je 2004., dakle na kraju svog života, posjetio Samobor, te je tom prilikom dogovorena izložba dijela njegove zbirke. Ostvaruje se sada kao časna obveza i hommage tom predanom kolekcionaru. Ova izložba zbirke Lukin koncipirana je i kao apel da se zbirka dostojno smjesti, obradi te učini dostupnom publici. Istodobno, zamišljeno je da bude podloga i poticaj suvremenom hrvatskom autoportretu, odnosno utemeljenju trijenala te neiscrpne likovne teme.

Autoportret predstavlja ne samo lik autora, nego i njegov izrazni rukopis. Trag je neponovljivog osobnog trenutka, ali i dio određenog razdoblja i duhovnog podneblja. Sažetak je osobnosti, predodžba autora o vlastitom značaju. Ogledanje u vlastitoj pojavnosti može biti potaknuto površnijim narcističkim razlozima, ali i dubljom željom ulaska kroz vrata (reklo bi se) znanog nam lika. Na određen način to je čin otkrivanja poznatog. Naime, dvojim nad prepostavkom da je umjetnik sam sebi „najbliži i najpouzdaniji model“.  Posljedak tog autooblikovanja nije uvijek izvjestan. „Čini se da sam htio naslikati sebe, a sad pitam tebe jesam li to ja?“, rekao je jedan od autora-darovatelja zbirke Lukin. Isto pitanje moglo bi se povremeno omaknuti i drugim autoportretistima.

Predma su umjetnici za Trijenale uglavnom ponudili radove nastale ranije, ovako sabrani, vrednovani izložbom, zasigurno će biti ohrabrenje daljnjem njegovanju autoportreta. Pokazuje situaciju i naznačava mnogoliki raspon pristupa i pitanja o sebi, ali također govori o izlagačkoj volji prisutnih (i odsutnih) umjetnika. Prvi trijenale, u zajedništvu sa zbirkom Lukin dat će, nadamo se, zanimljivu sliku hrvatskog autoportreta, potvrditi kontinuitet i naznačiti nove mogućnosti.

 

POPIS AUTORA IZLOŽENIH RADOVA ZBIRKE LUKIN:Ivica Antolić, Ivana Armanini, Lovro Artuković, Mate Benković, Josip Bifel, Josip Botteri- Dini, Miljenko Bosanac, Bruno Bulić, Nataša Cetinić, Josip Crnobori, Arsen Dedić, Vlasta Delimar, Boris Dogan, Francina Dolenc, Svetozar Domić, Branimir Dorotić, Cata Dujšin Ribar, Ivi Dulčić, Vladimir Filakovac, Zvjezdana Fio, Ivo Friščić, Krsto Hegedušić, Željko Hegedušić, Ljubo Ivančić, Nina Ivančić, Ratko Janjić- Jobo, Marijan Jevšovar, Vasilije Josip Jordan, Duje Jurić, Zlatko Kauzlarić Atač, Nives Kavurić Kurtović, Albert Kinert, Zlatko Keser, Željko Kipke, Joko Knežević, Eugen Kokot, Ivan Kožarić, Anka Krizmanić, Ante Kuduz, Milena Lah, Anina Lasta Budor, Ivan Lesiak, Bane Milenković, Jerolim Miše, Omer Mujadžić, Marcela Munger, Izvor Oreb, Dalibor Parać, Mladen Pejaković, Ordan Petlevski, Dimitrije Popović, Velimir Rački, Davorin Radić, Ivo Režek, Edita Shubert, Đuro Seder, Damir Sokić, Ivo Šebalj, Frane Šimunović, Ljubo Škrnjug, Slavko Šohaj, Miroslav Šutej, Antun Boris Švaljek, Ivan Švertasek, Marino Tartaglia, Ambroz Testen, Mladen Veža, Danijel Žabčić, Divor Žilić, Gorki Žuvela, ZBIRKA ŠULENTIĆ ( Zlatko Šulentić), ZBIRKA PRICA (Zlatko Prica)

POPIS AUTORA IZLOŽENIH RADOVA PRVOG TRIJENALA HRVATSKOG AUTOPORTRETA: Ruža Barbarić Librić, Iva Bašić, Krešimir Bauer, Ana Marija Botteri Peruzović, Robert Budor, Maja Cipek, Darija Dolanski Majdak, Kornelija Dorotić, Mihovil Dorotić, Gordana Drinković, Luka Dundor, Nikola Džaja, Ivica Gabrić, Ivan Germovšek, Ivana Gorički, Željka Gradski, Dragutin Grgas- Beli, Rene Grgić Đaković, Petra Grozaj, Sonja Hržina Majstorović, Ivan Branko Imrović, Ivica Jakšić Čorkić Puko, Ketrin Karasman, Ivica Kiš, Robert Kuhar, Mirna Kutleša, Višnja Markovinović, Nikola Matijević, Igor Modrić, Zlatko Modrić, Dijana Nazor, Sandra Nejašmić, Ljerka Njerš, Nikolina Očko, Matej Pašalić, Hrvoje Marko Peruzović, Mirjana Petrin, Irena Podvorac, Sanja Pribić, Branka Prša, Petra Puž Novoselec, Davorin Radić, Marijan Rihter, Kristina Rismoldo, Ingrid Runtić, Dijana Sesrdić, Mirna Sišul, Ana Sladetić, Dijana Sokolić, Dalibor Stošić, Miran Šabić, Vesna Šantak, Diana Šimek, Irena Škrinjar, Stipan Tadić, Mirjana Tomašević Dančević, Vanina Topić, Zlatko Turković, Petar Ujević, Eugen Varzić, Irena Vasilj, Iva Višošević, Andrea Zrno, Danijel Žabčić

                                     

                                

 

Izložba ostaje otvorena do 18.1.2009, Galerija Zlatka i Vesne Prica, Samobor, Trg Matice hrvatske 6

Radno vrijeme galerije: utorak, srijeda, četvrtak: 9 – 15 sati;petak 13 – 19 sati; subota, nedjelja: 12-18; ponedjeljkom i blagdanom zatvoreno.