30.5.2009. Plesni centar Salsa, Zagreb - Lets dance

Akrilna platna Diane Šimek objedinjena u ciklusu naziva Let's dance ne predstavljaju pokušaj da se kroz ovodobne plesne izričaje prizove ritualno i simbolično značenje, da se povuče poveznica s obredima primitivnih ili pak drevnih kultura s klupskom zabavom disco okruženja. Autorica putem medija kojim se najbolje izražava i koji ju i profesionalno određuje, a to je slika, opisuje svoju fascinaciju mogućnostima (po)kretanja ljudskog tijela u skladnim ritmovima koje podaruje ples. Ljubav prema plesu  kao vrsti umjetnosti, ljepoti koju stvaraju ljudska tijela u skladnim taktovima u sinkronizaciji glazbe i pokreta, jasno se očituje u slikarskim realizacijama Diane Šimek koja birajući, ovaj put, kao temu plesove raznih kultura nastavlja svoj ciklus „plesnih“ akrila započet 2006. godine slikama koje je izložila na prvoj klupskoj izložbi u Fanaticu. I sama aktivna plesačica, tj. polaznica mnogih tečajeva plesa najčešće latino-američkih, zaljubila se upravo u strast i snagu koju određeni plesni izričaji polućuju u samom akteru, ali i promatraču koji prati plesni čin. Slike su stoga Dianina interpretacija plesa i emotivnog stanja koje određeni plesni izraz sugerira. Odabrala je, tvrdi to i sama, plesove koji svojom izražajnošću pokreta, kolorita i atmosfere pokreću sva osjetila i omogućuju izvanrednu vizualnu predodžbu, tj. da u mediju kao što je slika emaniraju upravo ona značenja i energije koja su fascinirala i samu autoricu. Ples i slika, primjećuje Diana, tako postaju jedno, žive intenzivno u skladnoj simbiozi u autoričinu biću, ne skriveni već dati i nama na gledanje i uživanje. Ove vizualne ekspresije izvedene u tehnici akrila na platnu kojima autorica dokumentira raznovrsne plesne izričaje plod su unutarnje nužnosti, želja da ovaj segment kretanja kao egzistencijalnog imperativa suvremenog društva zabilježi, tj. zaustavi u slici. Pri realizaciji svojih slika Diana se uvijek koristi računalnim programima kao predradnjom. Vizualne zapise – konkretne fotografije vlastite produkcije ili nađene na internetu reinterpretira u klasičnom slikarskom mediju – na platnu. Sadržaj fotografija propušta kroz kompjutersku obradu. Razrađuje ih u računalnom programu koristeći filtere za pojednostavljivanje volumena. Fotografije se u računalnom programu razlučuju na polja, plohe, volumeni se raslojavaju, reducirajući na taj način postupne prijelaze kolorističkih tonova pretvarajući ih u obojene plohe. Potom tako obrađene koristi kao motiv za svoje slike bilježeći ih prvo na platno olovkom, a potom tretira akrilom. Slikarica kao da oponaša pogled kroz uređaje koji detektiraju tijelo putem infracrvenih valova (zračenja), kako je to već primjetio i Željko Marcijuš pišući predgovor za izložbu Ples. Na slikama je prisutan i efekat zrnatosti kojem zasigurno nije namjera da simulira efekte grafičkog tiska (na što bi mogle aludirati slike nastale pomoću računalnog programa), već tretiranje površina pijeskom, tj. njegovo dodavanje u samu akrilnu boju, implicira promjene perspektivnog gledišta i fragmentalnu logiku same slike. Svjetlije plohe su glatke tretirane finim, sitnim zrnima, a tamnije su tretirane grubljim, krupnijim pijeskom. Prostor slike je kompaktan, stvoren kolorističkim odnosom plohe boje, tj. odnosima toplih i hladnih kolora kojima autorica potencira samu atmosferu. Nastanjen je masivnim likovima koji probijaju kadar, morfološki i koloristički bivajući jednakovrijedni pozadini same slike. Jasno da je njezina slika, kao računalno strukturirana pojavnost, preuzela mnogo od naravi tehnologija i tehnika karakterističnih medijima današnjice, jer danas kada su zadatke slikarstva preuzeli ovodobni oblici i tehnološki postupci vizualnog izražavanja, kist i boja postaju inferiornim senzacijama u odnosu na one koje pružaju video klipovi i računalno obrađene fotografije. No, iako se obilato koristila ovim blagodatima suvremenog društva, Dianine realizacije „prave“ su slike. Obradom, izgubila se semantička vrijednost fotografskog izričaja, on postaje tek predložak za slobodniju interpretaciju. Likovne realizacije Diane Šimek slike su u punom značenju – realizirane su na slikarskom platnu, slikarskim materijalom, akrilnom bojom. Iako je proces rada drugačiji od klasičnog slikarskog pristupa likovnom polju, njezino slikarstvo, u svojim formativnim odlikama, potvrda je prave slikarske prakse, slikarstvo optimističke budućnosti, puno vitalnosti i superiorne tehničke izvedbe.

                                                                                                            Sanda Stanaćev Bajzek